Ovaj članak nastavak je na članke Kratka povijest društvenih medija 1 i Kratka povijest društvenih medija 2.
Servisi za dijeljenje multimedijskog sadržaja
Servisi za dijeljenje multimedijskog sadržaja omogućuju korisnicima da kreiraju i postavljaju video, slike ili prezentacije ovisno o namjeni samoga servisa. Takav sadržaj danas je označen kao sadržaj koji generiraju sami korisnici ili tzv. user generated content (CGU).
Ovaj članak nastavak je članka Kratka povijest društvenih medija 1.
Društvne mreže: 1980.-1990.
Pretačama današnjih društvenih mreža smatraju se sustavi BBSs (engl. bulletin board systems) koji se pojavljuju 1980-ih godina. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina pojavljuju se desktop aplikacije CompuServe, Prodigy i AOL koje su omogućile korisnicima spajanje na Internet, kreiranje osobnih profila, chat, te slanje javnih ili privatnih poruka.
Riječ medij se u engleskom govornom području počinje upotrebljavati od 1920. godine. Pri tome se ne misli na medij za trajnu pohranu podatka niti na ljudski medij koji prepričava prošlost ili predviđa budućnost. Svi smo jako dobro upoznati s pojmom masovnih ili tradicionalnih medija kao što su televizija, novine, radio, časopisi ili filmovi. Tradicionalni mediji omogućili su nam jednosmjernu komunikaciju. Dakle, čitajući nekakav članak nismo bili u mogućnosti poslati trenutačnu kritiku ili pohvalu autoru članka ili uredniku časopisa.
Društveni mreže. Novi način komunikacije. Dijalog, umjesto monologa. Mislim da gotovo vrijedi da ako ne koristiš koju društvenu mrežu onda uopće ne koristiš Internet. Opet, nekim ljudima je Facebook jedini Inter-net koji znaju. Nije ni to dobro. Krajnost. Vrlo često sam sklona razmišljanju da većina ljudi danas jest upoznata, ako već i ne koristi, određene primjere društvenih mreža. Međutim, među ljudima treće životne dobi ili ljudima trećih zemalja svijeta, pa čak i određenih pripadnika generacije Y bi se pronašlo dosta onih koji nisu upoznati i ne koriste ovakve alate.
Iako sam okružena ljudima koji jesu upoznati s ovim fenomenima i zapravo ih koriste, istovremeno sam okružena i s velikim brojem onih koji jesu upoznati, ali imaju određene prigovore na ovakve alate. Koji su najčešći prigovori ili nedostaci društvenih mreža o kojima ja dosta često slušam? Evo liste u nastavku.
U hotelu Palace se od 4.-6. studenoga 2009. održala međunarodna konferencija INFuture2009: Digital Resources and Knowledge Sharing čiji su organizatori bili Odsjek za informacijske znanosti u Zagrebu i tvrtka IBM Hrvatska. Konferencija je okupila veliki broj stručnjaka i znanstvenika iz svih dijelova svijeta. Informacijske znanosti su kroz ovu konferenciju sagledane iz višestruke perspektive, a jedna od njih jest i primjena novih informacijsko-komunikacijskih izvora u nastavnom postupku, kao i postupku učenja.
Iz te perspektive govorilo se u znanosti2.0 odnosno primjeni tzv. web2.0 alata ili društvenom softveru ili društvenim medijima u znanosti, odnosno nastavnom postupku i postupku učenja. Na tu temu sam i ja imala ponešto za reći, odnosno predstaviti rezultate istraživanja o mogućoj primjeni društvenog softvera kao pomoćnog alata u nastavnom postupku na hrvatskim fakultetima. Rezultate možete pogledati u nastavku.
Komentari