Ovaj članak nastavak je na članke Kratka povijest društvenih medija 1 i Kratka povijest društvenih medija 2.
Servisi za dijeljenje multimedijskog sadržaja
Servisi za dijeljenje multimedijskog sadržaja omogućuju korisnicima da kreiraju i postavljaju video, slike ili prezentacije ovisno o namjeni samoga servisa. Takav sadržaj danas je označen kao sadržaj koji generiraju sami korisnici ili tzv. user generated content (CGU).
Ovaj članak nastavak je članka Kratka povijest društvenih medija 1.
Društvne mreže: 1980.-1990.
Pretačama današnjih društvenih mreža smatraju se sustavi BBSs (engl. bulletin board systems) koji se pojavljuju 1980-ih godina. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina pojavljuju se desktop aplikacije CompuServe, Prodigy i AOL koje su omogućile korisnicima spajanje na Internet, kreiranje osobnih profila, chat, te slanje javnih ili privatnih poruka.
Riječ medij se u engleskom govornom području počinje upotrebljavati od 1920. godine. Pri tome se ne misli na medij za trajnu pohranu podatka niti na ljudski medij koji prepričava prošlost ili predviđa budućnost, već na medij za prijenos informacija. Svi smo jako dobro upoznati s pojmom masovnih ili tradicionalnih medija kao što su televizija, novine, radio, časopisi ili filmovi. Tradicionalni mediji omogućuju dijeljenje i prijenos informacija široj javnosti, međutim podržavaju jedino jednosmjernu komunikaciju. Nakon primanja određene informacije kroz tradicionalne medije nije bilo mogućnosti slanja trenutačne kritike ili pohvale autoru članka, uredniku časopisa ili televizijskog programa.
U odnosu na tradicionalne medije društveni mediji su nam omogućili dijalog umjesto monologa, dinamiku umjesto statike, te stvaranje novih društvenih veza na neformalniji način, nego je to ranije bilo moguće. Danas svi možemo biti autori nekog sadržaja i dijeliti ga s milijunima ostalih korisnika koji se priljučuju na Internet. Era društvenih medija postavlja pitanje kako smo mi kao pojedinci povezani, umjesto pitanja kako su dokumenti na servisu world wide web povezani. Društveni mediji kao primjeri umreženih medija dijele se u nekoliko žanrova ili kategorija: blogovi, mikroblogovi, servisi za dijeljenje video i slikovnog sadržaja, servisi za tagiranje, servisi za recenzije te forumi.
IM & IRC
Alati za trenutnu komunikaciju (engl. Instant Messaging tools) su prvi oblici društvenih medija koji su omogućili razmjenu poruka u realnom vremenu neovisno o trenutačnoj lokaciji pojedinca. Njihova svrha prije i danas je ostala ista – komunikacija s prijateljima i obitelji. Prvi takav alat bio je ICQ, dok je najstariji oblik programa za ćaskanje (engl. chat) na Internetu IRC koji je nastao 1988. godine u Finskoj.
Forumi
Najstariji tip društvenih medija su zasigurno forumi. Forumi su nasljednici nekadašnjih CBB-ova (engl. communitiy bulletin boards) koji su bili popularni 70-ih i 80-ih. Svrha i težište ovog tipa društvenih medija jest diskusija. Danas postoji veliki broj usko specijaliziranih foruma za određenu temu ili određenu zajednicu. Najpopularniji softverski paketi za kreiranje foruma su: vBulletin , Invision Power Board , phpBB i Drupal.
LiveJournal
Blogovi
Blogovi su se kao vrsta online ‘dnevnika’ pojavili već 1994. godine. Prvi svjetski bloger bio je Justin Hall, student fakulteta Swarthmore, koji je je započeo s pisanjem bloga o računalnim igricama već 1990-ih. Povećanje broja blogova na Internetu zabilježeno je tek od 1999. godine kada su kreirane prve platforme za upravljanje blogovima: LiveJournal i Blogger. Dakle, nikakvo tehničko predznanje od tada nije bilo potrebno kako bi se otvorio vlastiti blog.
Sadržaj svakoga bloga je zasigurno njegov najbitniji faktor. Sadržaji koji će vam donijeti širu čitalačku publiku su ekskluzivne vijesti, liste, te priručnici ili tutorijali. Do kraja 2008. godine zabilježeno je 186 milijuna blogova. Podatci o veličini svjetske blogosfere u 2009. godini nisu poznati.
Mikroblogovi
Mikroblogovi su novi oblik društvenih medija. Žanr koji predstavlja pomak u odnosu na blogove u smjeru asimetričnog povezivanja i komunicije u relnom vremenu. Karakterizira ih slanje i mogućnost komentiranja kratkih postova ili poruka u realnom vremenu. 2006. godine grupa znanstvenika na čelu s Jack Dorseyem kreirala je prvi servis ovoga tipa – Twitter. Do svibnja 2007. godine zabilježeno je 111 microblogging platformi, međutim Twitter je najpopularniji i najkorišteniji primjer ovoga žanra.
Nastavite čitati o povijesti društvenih medija u članku Kratka povijest društvenih medija 2.
Društveni mreže. Novi način komunikacije. Dijalog, umjesto monologa. Mislim da gotovo vrijedi da ako ne koristiš koju društvenu mrežu onda uopće ne koristiš Internet. Opet, nekim ljudima je Facebook jedini Inter-net koji znaju. Nije ni to dobro. Krajnost. Vrlo često sam sklona razmišljanju da većina ljudi danas jest upoznata, ako već i ne koristi, određene primjere društvenih mreža. Međutim, među ljudima treće životne dobi ili ljudima trećih zemalja svijeta, pa čak i određenih pripadnika generacije Y bi se pronašlo dosta onih koji nisu upoznati i ne koriste ovakve alate.
Iako sam okružena ljudima koji jesu upoznati s ovim fenomenima i zapravo ih koriste, istovremeno sam okružena i s velikim brojem onih koji jesu upoznati, ali imaju određene prigovore na ovakve alate. Koji su najčešći prigovori ili nedostaci društvenih mreža o kojima ja dosta često slušam? Evo liste u nastavku.
U hotelu Palace se od 4.-6. studenoga 2009. održala međunarodna konferencija INFuture2009: Digital Resources and Knowledge Sharing čiji su organizatori bili Odsjek za informacijske znanosti u Zagrebu i tvrtka IBM Hrvatska. Konferencija je okupila veliki broj stručnjaka i znanstvenika iz svih dijelova svijeta. Informacijske znanosti su kroz ovu konferenciju sagledane iz višestruke perspektive, a jedna od njih jest i primjena novih informacijsko-komunikacijskih izvora u nastavnom postupku, kao i postupku učenja.
Iz te perspektive govorilo se u znanosti2.0 odnosno primjeni tzv. web2.0 alata ili društvenom softveru ili društvenim medijima u znanosti, odnosno nastavnom postupku i postupku učenja. Na tu temu sam i ja imala ponešto za reći, odnosno predstaviti rezultate istraživanja o mogućoj primjeni društvenog softvera kao pomoćnog alata u nastavnom postupku na hrvatskim fakultetima. Rezultate možete pogledati u nastavku.
Komentari