Informacijske znanosti postaju znanosti (ili znanost) u trenutku kada su definirani bibliometrijski zakoni i metode. Bibliometrijski zakoni predstavljaju statističke metode za analizu i mjerenje određenih elemenata kako znanstvene i stručne literature, tako i u analizi weba i sustava za pretraživanje informacija.
Glavne metode koje koristi bibliometrija su analiza citata i sadržaja. Citatna analiza koju je prvi puta proveo Garfield 1955. godine našla je svoju primjenu u promatranju weba kao grafa unutar područja poznatijeg kao webometrija (netometrija, i sl.), a parametri pomoću kojih se provodi citatna analiza primjenjuju se i pri izračunu poznatog PageRanka-a.
Bibliometrija je uvela dvije mjere sličnosti dokumenata: bibliografsko udruživanje i kocitate. Bibliografsko udruživanje kao mjera sličnosti dvaju ili više dokumenata utvrđuje pripadaju li dva ili više dokumenata istoj grupi ili klasteru na temelju broja sličnih citiranih dokumenata. Popularnije, ili kao primjeri s weba su blogovi koji u popisu linkova upućuju na blogove sa istom tematikom koji najčešće referiraju i na taj blog, itd. Kocitati kao mjera sličnosti dokumenata utvrđuje da dva ili više dokumenata pripadaju istom klasteru ili grupi na temelju citata koji citiraju druge autore sa kojima je autor pisao druge radove.
Citatnu analizu i analizu linkova možemo pogledati i iz ovoga kuta: autori koji su češće citirani naravno bit će rangirani više recimo u rezultatima pretraživanja. Tako je i pri analizi poveznica: stranice koji su autoriteti i na koje upućuju odnosno citiraju brojne stranice imat će viši rang u rezultatima pretraživanja i viši PageRank.
Postoje određene razlike između analize citata i analize linkova: veliki broj linkova na stranici pripadaju navigacijiskim linkovima, stranice ne prosljeđuju linkove prema konkurentskim stranicama, citati su prošli stručnu recenziju, dok linkovi na stranicama nisu…
Analiza linkova se može provoditi za socijalne mreže ili servise sa vijestima kao što su Digg, Youtube, itd.
