Što je OpenID?

Brad Fitzpatrick je 2005. godine razvio novi način autorizacije korištenjem jedinstvenog identifikatora – OpenID. Prema statističkim podacima korištenje ovoga identifikatora je zabilježilo znatan porast tek 2007. godine. U veljači 2007. godine tvrtke IBM, Google, Microsoft, VeriSign i Yahoo podržale su ovaj univerzalni način prijave u sustave, iako u ovom trenutko u potpunosti nefunkcionalan.

Dakle, gotovo da je moto ovoga idenitfikatora: ‘Jedan web, jedan ID’.  Identifikator OpenID se po svojoj funkciji preklapa s programima za spremanje lozinki (kao što je recimo program KeePass). Servis Ma.gnolia primjenjuje ovaj način prijave u sustav – dakle, prijavljujete se u sustav pomoću vašeg identifikatora OpenID. Ako ste već korisnik nekih od sljedećih servisa kao što su WordPress, AOL, Blogger, Flickr, LiveDoor, LiveJournal, Orange, Technorati, Vox, SmugMug već posjedujete svoj OpenID. Što isto ne baš i ne funkcionira najbolje

MySpace omogućuje da se preko njihovog identifikatora prijavljujete u druge sustave, kao što su recimo servisi (socijalne mreže) Flixter i Eventful. Implementacija ovakvog načine autorizacije korisnika našla je primjenu i u online sustavima knjižnica.

Tvrtka VeriSign Inc. koja nudi usluge zaštite vaših sustava (za kartično poslovanje) počinje implementirati u svoje sustave ovaj način autorizacije. Microsoft u svojem sustavu Windows CardSpace, odnosno InfoCard primjenjuje tehnologiju OpenID unutar sustava Identity Metasystem.

I konačno, ako ste korisnik sustava WordPress može preuzeti i OpenID plugin, iako u ovom trenutku ni to bas nema previše smisla. Vjerujem da će do nove faze interneta, koja će biti +1 na web3.0, doći do ipak znatnijih pomaka što se tiče ovakvog načina identifikacije.