U hotelu Palace se od 4.-6. studenoga 2009. održala međunarodna konferencija INFuture2009: Digital Resources and Knowledge Sharing čiji su organizatori bili Odsjek za informacijske znanosti u Zagrebu i tvrtka IBM Hrvatska. Konferencija je okupila veliki broj stručnjaka i znanstvenika iz svih dijelova svijeta. Informacijske znanosti su kroz ovu konferenciju sagledane iz višestruke perspektive, a jedna od njih jest i primjena novih informacijsko-komunikacijskih izvora u nastavnom postupku, kao i postupku učenja.
Iz te perspektive govorilo se u znanosti2.0 odnosno primjeni tzv. web2.0 alata ili društvenom softveru ili društvenim medijima u znanosti, odnosno nastavnom postupku i postupku učenja. Na tu temu sam i ja imala ponešto za reći, odnosno predstaviti rezultate istraživanja o mogućoj primjeni društvenog softvera kao pomoćnog alata u nastavnom postupku na hrvatskim fakultetima. Rezultate možete pogledati u nastavku.
Zanimljiv je bio komentar Chiare Cirinnàe koja zaključuje da ukoliko 24% studenta smatra da je primarna svrha društvenog softvera zabava, a ne učenje, hoće li nastavnici primjenom takvih alata i sami biti shvaćeni kao neozbiljni od strane studenata? Na to bi se moglo gledati i ovako. Društveni mediji utjecali su na područja kao što su politika, novinarstvo i biznis. Ti mediji su omogućili da političari, poslovnjaci ili novinari komuniciraju sa svojim potencijalnim glasačima, korisnicima i čitateljima. Jesu li oni zbog toga neozbiljni? Jesu li pripradnici hrvatske generacije Y uopće upoznati sa primarnom svrhom društvenih medija kao novog komunikacijskog obrasca? Znaju li hrvatski pripradnici generacije Y koristiti društvene medije u druge svrhe osim u svrhe zabave?
Podaci koji su isto tako bili istaknuti u diskusiji su da 20% studenata (tehničkih znanosti) od ukupnog uzorka smatra društvenu izolaciju nedostatkom društvenog softvera, dok suprotono tome 66% studenata smatra da bi daljnja informatizacija nastavnog postupka unaprijedila isti.
U svakom slučaju, nastavnici procjenjuju mogu li ili žele li primijeniti određeni primjer društvenog softvera u nastavi. Oni utvrđuju ima li potrebe za time. Sustavi za učenje postoje. Zatvorenog su tipa. Trebaju li se u njih ugrađivati elementi kolaboracije društvenih medija? Ima li potrebe za predmetom koji će educirati o novim medijima? Ili jednostavno ne trebamo društveni softver u nastavi?
[...] vidjeti primjenu ovakvih alata u nastavnom postupku u Hrvatskoj? Rezultati istraživanja u radu Social software: teaching tool or not? ukazuju na otvorenost hrvatskih nastavnika prema primjeni društvenih medija u nastavnom postupku [...]